O Nama

Istorijat Radio kluba „Visoko“ Visoko, E74FST
( korišteni podaci iz Svečanog referata povodom obilježavanja 35 godišnjice postojanja i rada Radio kluba Visoko iz 1984. godine )
Neposredno nakon završetka 2. svjetskog rata i u Visokom se javilo interesovanje za formiranje društvenih organizacija masovnog karaktera, koje bi kroz svoje sekcije i klubove okupljale gradjane, a prije svega omladinu, sa ciljem bavljenja raznovrsnim aktivnostima i disciplinama tehnike kao što su radio amaterizam, foto amaterizam, modelarstvo, automobilizam, brodarstvo i drugo. Tako se okupila inicijativna grupa, mahom mladjih ljudi, po afinitetima za pojedine discipline.Nekolicina tih omladinaca zainteresovala se i za radio amaterizam, a medju njima je prednjačio Čakić Mustafa Muta.
Krajem 1948. po dolasku H.Ahmetović Nusreta iz JA, ova inicijativa je ozbiljnije povedena, pa je, uz pomoć nekolicine kao što su Lato Burić i Avdo Čakić, došlo do formiranja grupe radio amatera u Visokom kao sekcije Radio kluba Sarajevo.
U narednih nekoliko mjeseci radilo se aktivnije na omasovljenju članstva i sredjivanju prvih prostorija u ulici Vasiljevića ( današnja Matrakčijina ) iza Kina Odred, tako da je, u saradnji sa Savezom Radio amatera BiH i izradom Statuta, 10.10.1949. godine osnovan Radio klub „Visoko“ Visoko. Naš Klub je 13 -ti po redu radio klub osnovan u Bosni i Hercegovini.
Odmah po osnivanju Kluba organizuje se i prvi radio amaterski A tečaj sa preko 30 polaznika na kojem su se isti obučavali osnovama elektro i radio tehnike. Osim programa koji je dobiven od SRA BiH i literature za početnike koja je bila jako oskudna, čitava akcija vodjenja prvog radio amaterskog tečaja bazirala se na znanju prvog nastavnika H.Ahmetović Nusreta, koji je u vojsci završio višemjesečnu školu veze i stekao osnovna znanja iz elektro i radio tehnike.
1950. godine Klub dobiva prostorije u glavnoj ulici na mjestu nekadašnje brijačnice Šahinović Ešrefa, današnje Aščinice „ŠAS“. Dolaskom u ove prostorije Klub se naglo omasovio jer su iste imale bolju lokaciju i bile su znatno prostranije, ali su i one nakon nekoliko mjeseci postale pretijesne pa se Klub seli u prostorije na spratu kod današnje pošte. Nakon toga nastaje ponovno seljakanje Kluba, prvo u baraku kod hotela Visoko, zatim u zgradu kod Prežićeve kafane na Sebilju ( današnja Aksa optika ) da bi najzad, Vatrogasno društvo Visoko ustupilo Radio klubu svoje stare prostorije u strogom centru grada, kod kafane Jagoda ( Sparkase banka ), gdje je Klub ostao od te 1955. godine sve do preseljenja u prostorije direkcije Kovine na Sebilju 1973. godine. U čitavom ovom periodu od 1949. do 1955. u Klubu su se održavali Radio amaterski A i B tečajevi.
Početkom 60 – tih godina u radio amaterizmu tadašnje Jugoslavije razvija se nova disciplina, gradnja radio predajnika i radio prijemnika za održavanje veza na KT opsezima. Ova disciplina je privukla i naše radioamatere, tako da je sredinom 1955 godine pokrenut i prvi radio telegrafski tečaj kojeg su završila tri polaznika ( H.Ahmetović Nusret, Karaula Julije i Omanović Husnija ). Napravljen je KT predajnik za 3,5 ; 7 i 14 MHz uz stručni konsultativnu pomoć Đorđa Lukića Cige, dok je prijemnik nabavljen iz trofejne furde i u klubu popravljen.
Stvoreni su svi uslovi i 10. oktobra 1955. godine u eteru se oglasio prvi radio amaterski poziv našeg Kluba, sa znakom YU4FHI, iz objekta srednje talasnog predajnika u Donjem Moštru.
Odmah poslije formiranja PPS u D.Moštru i u Visokom je održan kurs za radioamatere operatore kojeg su završili Ćosović Mehmed, Matić Božo (akademik), Pašić Zijo, Penjić Ismet, Kazija Ismet, Kovo Mustafa, Avdagić Rasim, te je krajem 1956. godine iz Visokog proradila PPS YU4FST.
Do kraja 1958. godine paralelno su radile i bile aktivne obje ove primopredajne sekcije. Te godine se YU4FHI ugasila da bi se njen znak ponovo pojavio u eteru 1978. iz garnizona u Visokom. Od 1992. do 1995. ovaj sufiks je bio aktivan iz Opštinskog centra za obavještavanje sa znakom T94FHI.
Samo mjesec dana nakon prvog oglašavanja YU4FST u eteru, dvojica naših članova i osnivača Kluba dobili su dozvole za postavljanje ličnih ARS sa pozivnim znakovima YU4SN, H.Ahmetović Nusret i YU4WN, Karaula Julije. Vrlo brzo poslije toga iz Visokog je proradila još jedna lična ARS, YU4CA, Ćosović Mehmed.

Oprema uredjajima potrebnim za rad PPS je, u tom periodu, bila kao i u svim klubovima u zemlji. PPS YU4FHI je imala predajnik samogradnju za 3,5; 7 i 14 MHZ. Prijemnik je takodjer bio samogradnja, konvertor pridodat, za ovu svrhu prepravljenom radioaparatu KOSMAJ 49. PPS YU4FST je počela sa radom na prepravljenom predajniku ruske proizvodnje sa nadogradjenim izlaznim stepenom od 60 w i prijemnikom njemačke proizvodnje takodjer prepravljenim i prilagodjenim za KT amaterske opsege. Ova PPS je 1958. godine obogaćena, za ono vrijeme, specijalnim prijemnikom američke proizvodnje tipa HALIKRAFTERS. Ovo su bili jedini uredjaji kojima je Klub raspolagao i na kojima se bazirao rad PPS YU4FST sve do 1968. godine.
Osim primopredajne u ovom periodu je bila aktivna i konstruktorska sekcija. Pored radiotelegrafskih održavani su svake godine i amaterski A i B tečajevi. Vrlo je aktivna bila i konstruktorska sekcija sa čestim učešćem „samogradnji“ na republičkim i saveznim konkursima i izložbama. Koliko je uspjeha imao naš Klub u ovom govori činjenica da je KT predajnik amaterske izrade, oznake „60SN“, konstruisan od strane našeg člana H.Ahmetović Nusreta, doživio veliki popularitet. Njegovu koncepciju preuzeo je veliki broj radio amatera konstruktora. Čak je i Savez radioamatera BiH pokrenuo gotovo serijsku proizvodnju ovih predajnika, tako da je krajem 60 -tih iz njegove radionice izašlo preko 35 gotovih predajnika „60SN“, kojima su počeli i izvjestan period nastavili rad mnogi klubovi i lični radio amateri u BiH. Da bi popravili finansijsko stanje Kluba u ovom periodu članovi su došli na ideju da počnu serijsku proizvodnju lemilica prijeko potrebnih svakom radioamateru. Napravljeno je nekoliko stotina komada koje su prodate SRBiH, a koji je istim snabdio zaineresovane radio klubove i lične amatere.
Klub je u to vrijeme dobio i prvi televizor u gradu, 1956. godine. Ta činjenica je približila gradjanima Visokog rad Kluba, pa je u tom periodu povećan broj članova i pokazan veći interes za radioamaterstvo. Svako veče TV program su pratili svi članovi Kluba i veliki broj gradjana. TV je često iznošen i na prozor da bi što veći broj gradjana mogao pratiti program.
Krajem 60-tih je još jedna generacija istaknutih radio amatera – operatora stekla uslove za rad sopstvenih radio stanica. Tako se iz Visokog oglašavaju još tri znaka: YU4VKM Kovo Mustafa, YU4VTS Tomić Svetozar i YU4VNS Nedić Simo.
1966. godine u Klubu izlazi nova generacija vrlo mladih operatora koji intenziviraju rad primopredajne sekcije. Slabi rad konstruktorske sekcije, a nižu se uspjesi PPS YU4FST.
Postižu se vrlo dobri plasmani u saveznim i republičkim takmičenjima i ostvaruje veliki broj DX veza i veza sa novim, još neuradjenim zemljama. Vrlo brzo se osvaja i DXCC diploma. I pored dobrih rezultata aktivnost Kluba u ovo vrijeme ostaje na samo desetak aktivnih operatora. Istovremeno Klub proživljeva i tešku materijalnu krizu. Jedini vid finansiranja je bio od strane SSNO na ime kondiciranja radiotelegrafista i mehaničara za potrebe vojske i jedan mali dio iz budžeta Opštine. Nakon par godina krize DPZ I Radne organizacije na opštini uvidjaju značaj ovakve organizacije i mijenjaju svoj odnos prema Radio klubu i pomažu naš rad zmačajnim finansijskim sredstvima.
1968. su nabavljeni prvi fabrički uredjaji ( GELOSSO predajnik I GELOSSO prijemink ) i pozivni znak Kluba se prvi put oglašava na amaterskim opsezima 21 i 28 MHz. Istovremeno se nabavlja i prvi UKT uredjaj CONTEST-25 pa se Radio klub YU4FST pojavljuje i na 144 MHz.
1970. godine, nabavkom modernog KT primopredajnika, transivera, TRIO TS510, Klub se uvrštava u red bolje opremljenih klubova u BiH.

Seljenje Radio kluba Visoko u nove prostorije na Sebilju, 1973. godine daje pečat daljem radu i kristališe jednu novu generaciju operatora, aktivnost i odlične rezultate zasnovane na kvalitetu a kasnije i sve boljoj tehničkoj opremljenosti. 1975. i 1976. nastupa plejada uspjeha u takmičenjima. Nabavljeni su i novi antenski sistemi. Prvo KVAD pa zatim i troelementni BIM. Kupljen je još jedan Trio TS 510. Od OpŠCZ smo dobili na korištenje ATLAS 210x. Nabavili DRAKE liniju TR4C i linearno KT pojačalo FL2500. Kupljeni UKT FT 225 RD i FT 480R.
Za svoju izuzetnu aktivnost Radio klub Visoko je dobio najveća priznanja koja je dodjeljivao SRJ i Konferencija narodne tehnike. 1969. dobio je Srebrenu plaketu Nikola Tesla, 1961. Srebrenu plaketu Boris Kidrič, 1967. Zlatnu plaketu Nikola Tesla i 1979. Zlatnu plaketu Boris Kidrič.
Za izuzetno dobru i uspješnu saradnju sa Opštinskim Štabovima TO I CZ Klub je dobio Zlatnu značku Civilne zaštite i Zahvalnicu RŠTO.
U ovom plodnom periodu Klub je uzeo učešća u mnogim domaćim i medjunarodnim takmičenjima. Postizani su dobri plasmani te je dobijen zavidan broj diploma i pehara. Operatori kluba su uspostavili veze sa preko 280 zemalja svijeta pa se može reći da nema mjesta na kugli zemaljskoj sa kojim nije uspostavljena veza.
Intenzivna aktivnost PPS Radio kluba Visoko u periodu od preseljenja u prostorije na Sebilju pa do druge polovice 90-tih godina izbacila je u prvi plan zavidan broj radio amatera operatora, koji su stekli uslove za formiranje ličnih primopredajnih sekcija. Tako je početkom 90-tih iz Visokog proradilo još osam ličnih radio stanica: 4EA Vražalić Mustafa, 4VKS Karavdić Salko, 4WCM Penjić Abdulah, 4WKN Vranac Nusret, 4WZA Zukić Amir, 4WKA Karavdić Asim, 4WBF Šiforija Božidar i 4WAB Botica Ante.
Kraj 90-tih. 1989. godine izvedena posljednja generacija radioamatera operatora. Njih 8 je položilo „C“ klasu amaterskog radio operatora. Turbulentna vremena. Nisu imali vremena da se dokažu kao radio amateri.
Rat (1991 – 1995)!!!
Na desetine hiljada uradjenih humanitarnih veza. Spajane su porodice, privrednici. Pronalaženi nestali. Nekad se morala prenijeti i najgora vijest.
Ukivali su nas u zvijezde.
Posljeratni period
Klub ponovo formiran i registrovan 1997. godine. Pozivni znak E74FST. Prostorije na Sebilju, koje su dva puta 1992. direktno pogodjene granatama, su još 1994. godine renovirane i date na korištenje Birou za zapošljavanje. Vraćene su Klubu 1999. godine i odmah je organizovan novi kurs. Odziv na kurs je bio jako dobar. Medjutim, 1999. na 2000. godinu pao je ogroman snijeg. Sve je bilo u kolapsu. Struje nije bilo 13 dana. Došlo je do prekida kursa. Početkom maja 2000. godine se provalio plafon u PPS-u. Velika količina otpada pala je na radio uredjaje i ostalu opremu. U više navrata smo tražili od Opštine da nam sanira prostor, sve do 2010-2012. godine. Poslije toga smo digli ruke.
Ponovno smo osnovali Radio klub „Visoko“ u julu 2023. godine. Dobili smo manju prostoriju u Vatrogasnom domu, renovirali je i evo nas , u septembru 2024. godine na samom početku novog kursa za radio amatere u Visokom.
Pozivni znak Radio kluba Visoko je E74FST.
Na području Visokog danas je operativan manji broj ličnih radio stanica:
- E74PA – Penjić Abdulah
- E77FN – Vranac Nusret
- E74E – Šabović Enver
- E70NA – Nevesinjac Abid
- E74VS – Subaša Samir
Nadamo se nakon novog niza radioamaterskih kurseva u budućnosti, da će radioamaterstvo povono zablistati punim sjajem u Visokom, te da ćemo u budućnosti imati jos mnogo aktivnih ličnih radio stanica.
Arhiva fotografija: